U Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci „Derviš Sušić” Tuzla sinoć je održano književno veče na kojem je autor Rasim Hadžić predstavio svoj novi roman „Tamo kad odemo”. O književnom stvaralaštvu i novom djelu Rasima Hadžića govorili su promotori Fatmir Alispahić i Mirzet Ibrišimović.
Priča „Tamo kad odemo” izgrađena je na takvom fonu koji vodi potragu za izgubljenom ljudskom dušom i pokušaju njenog spasenja, međutim uvijek ostane nerazriješena dilema i tajna duše, o čemu autor Rasim Hadžić podrobno govori u ovom svom djelu.
Ovo je priča o meni, Kadiru, koji sam godinama tražio i sticao znanje po bijelom svijetu. A kad sam stekao, što sam više mogao, onda sam se vratio u svoju Bosnu s jednim ciljem, da uz predanu službu, napišem i jednu priču koju su neki samo započinjali, te je na početku, ili na polovini, zbog teškog zapleta i oskudnog znanja o njenoj tematici, napuštali i ostavljali.
Fatmir Alispahić ističe da Hadžić piše najzanimljiviju književnost na Tuzlanskom kantonu, a moglo bi se reći i u cijeloj Bosni i Hercegovini, budući da niko do sada nije tematizirao bosanskohercegovačka sela na ovakav način.
To nije ono selo u pastoralnoj uobičajenosti, nego je ono utemeljeno na Marksovoj viziji svijeta sa puno magije, vjerovanja i praznovjerja gdje se vjeruje da je sve određeno sudbinom i gdje se sve ravna prema volji Svevišnjega, riječi su Fatmira Alispahića.
O vrijednostima ovog djela i njegovom sadržaju govorio nam je drugi promotor Mirzet Ibrišimović:
Sudbinsko, božanstveno sjećanje na smrt je temeljna preokupacija pjesnika i romansijera Rasima Hadžića, koji u svom trećem romanu „Tamo kad odemo”, nakon šest zbirki poezija, objedinjuje dunjalučke nedoumice, nade i stranputice čovjeka željna džennetskog identiteta za poštena života i straha pred ahiretskom neumitnošću nagrade ili kazne. Za Hadžića je već život svojevrsno čistilište, dok se u poetiziranim scenama ahireta osjeća bojazan i napor u nastajanju da ne postane vodič kroz tipski Raj i Pakao.
